17. 2. 2013.

Šta je moj posao

Pitala sam se da li smo sami krivi što ljudi pogrešno shvataju naš posao i došla do zaključka da dobrim delom jesmo. Ne vrtite glavom, krivi smo, nesvesno smo sami velikim delom doprineli tome.

Evo, pokušajte - opišite šta radite, koji je vaš posao.

Kada mene to pitaju moj odgovor je obično:
 - Prijem porodilje, praćenje, porođaj, priprema pacijenata za operaciju, nega operisanih - terapija, praćenje. Sterilizacija, previjanja, asistiram pri intervencijama i pregledima, terapija, vađenje krvi...

Ako je i  vaš odgovor sličan mom, a jeste sigurna sam, eto potvrde onoga što sam rekla! Kada ste dali sledeći odgovor: ,, Radim u porodilištu, moj posao je da budem kraj žene koja se porađa, otklonim njene strahove, nedoumice, vodim je kroz porođaj, pokušavam da joj olakšam time što je hrabrim, što sam kraj nje, što je pripremam za sledeću fazu porođaja tako što joj na način koji će ona razumeti govorim šta može očekivati u sledećih sat vremana. Moj posao je kompleksan, u isto vreme moram pratiti porodilju kao babica registrujući sve pokazatelje njenog stanja i na vreme obaveštavati lekara, a opet biti osoba koja će njoj biti najveća podrška, uteha, neko na koga se svakog momenta može osloniti. Posao mi je steći poverenje kod žene, osećaj da je sigurna, slušati ono što ona govori, pitati je kako se oseća, a u isto vreme procenjivati i predpostavljati koliko će žena sarađivati u samom momentu rađanja. Jedan deo mog posla podrazumeva učestvovanje u određenim intervencijama, tu moram biti pažljiva, uz ženu, moram je hrabriti i omugućiti da kroz intervenciju prođe što lakše,. Moj posao je da obezbedim sve uslove koji se tiču pripreme materijala i instrumenata ali ni jednog jedinog momenta ne smem zaboraviti da sam ja najveća podrška ženi, da sam ja neko ko treba da joj bude blizak, neko ko će je uhvatiti za ruku, neko ko će joj reći: ,,Još malo dušo".
Obično pri opisu našeg posla nabrajamo sve ono što se od nas očekuje da u rutini uradimo, ali ta rutina je, verujte, najmanje što se od nas očekuje. Biti babica znači moći osetiti kako se žena oseća, znači moći osetiti njena nadanja, potrebe, strahove, radosti. Biti babica je privilegija i ne treba je olako shavatati. Najvrednije što žena ima, a to je njeno novorođeno dete, prvo dodirujete vi. Nikada nemojte dozvoliti da taj dodir ne bude nežan, pažljiv, onakav kakav bi bio da ga majka može dočekati.